Šumska basna

 

Osetio je toplotu na licu, a zraci sunca su mu golicali očne kapke. Zar je već vreme da se budi? Još ne otvarajući oči, pipao je pored kreveta da nađe telefon. Otvorio je jedno oko, i pogledao na displej. Da li je moguće da je 17. Januar? Kako sam se tako rano probudio? Seo je na krevet i gledao zbunjeno oko sebe. Iz daljine se čula galama, lupanje, izmešani glasovi. Otkud to da je šuma tako bučna u ovo doba godine? Da opet neće udariti neki meteor il’ asteroid, pa ćemo najebati k’o dinosaurusi ? Nešto tu ozbiljno nije kako treba.

Meda je ustao i izašao iz jazbine. Napolju ga je dočekalo sunce i topli povetarac. Uh, eno mi senke, a nigde snega i mraza. Ama, šta je ovo, pobogu? Krenuo je prema centralnom proplanku u šumi, tamo će sigurno saznati šta se to dešava. Kako se približavao proplanku, lupanje je bilo sve glasnije. Na proplanku je ugledao neku čudnu, drvenu konstrukciju, koja je najviše podsećala na koncertnu binu. Dabrovi, tesari, su jurcali okolo u fluoroescentnim prslucima i sa šlemovima na glavi. Zaustavio je jednog dabra: – Ehej, prijatelju, šta se ovo dešava, šta to pravite? – Ama, ništa me ne pitaj, večeras se ovde održava Forest Tube Fest (FTF), dolaze svi poznati jutjuberi, oni sa najviše folovera, ima da bude žestoka gužva. Moramo ovo završiti do večeras, inače će nas gazda podaviti. Meda ga je gledao zbunjeno. – Čuj, tjub fest…E, samo nam je još to falilo. Imamo već Zvezde šume, Šumske zvezdice, Talentovanu živinu, Forest faktor, a sad nam još samo fale drljavi jutjuberi. Izgleda da je sve otišlo u pičku materinu il’ u rijaliti. – Ne znam šta da ti kažem. Ja sad žurim, a ti ako hoćeš, možeš večeras da radiš ovde kao sekjuriti, fali nam ljudi. Treba držati pod kontrolom sve one besne klince što će doći na FTF. Eno, tamo ti je sova, ona je asistent menadžer FTF, pa vidi sa njom, a ni dnevnica nije loša.
Meda je krenuo dalje kroz šumu, zamišljen. Pored jednog drveta je ugledao zeku kako sedi i zamišljeno blene u tablet. – Ooo, medonjo, otkud ti ovako rano? Sunce te izmamilo,a? Il’ te žena isterala iz gajbe, pa nemaš gde da spavaš. -Mani me, bre, zeko, nije mi ni do čega. Ni sam ne znam što sam se probudio ovako rano, ni zašto je ovako toplo, ni šta se to dešava sa ovim svetom. Eno tamo prave binu za neki tjub fest. Nego, šta ti to gledaš? – Ma, ništa, buraz, okinula mrkva na berzi, izgleda da sam ove godine puk’o k’o zvečka. Visoka nabavna cena, povećali akcizu, nema mene tu nigde, kad sve sabereš i oduzmeš. Ooo, jebem li ti, lave, mater, i tebi i akcizama, reče zeka udarajući se šapom u glavu. Nego, ajmo mi do lije na na pivo.
Krenuše zeka i meda dalje kroz šumu, kad, odjednom, pored njih projuriše kola hitne pomoći. Direktno iznad njih je leteo gavran. – Eheej, gavro, šta je to bilo, ko je to nagrabusio? – Ma, žirafa glupava, odgovori gavran. Popela se na drvo da napravi selfi, pa se ušinula pokušavajući da uhvati i glavu i dupe, pala sa drveta i razlupala se k’o niko njen. Po mojim procenama, neće ona još dugo. Nego, odoh ja, da ne zakasnim, da mi plen ne izmakne, jer se glupača čekirala da je u ambulantnim kolima i već objavila sliku, onako sva izubijana. Sad će se sjatiti svi strvinari iz okoline. Hajd’ uzdravlje, vas dvojica.
Stigavši do lijinog kafića, koji je bio neobično prazan za to doba dana, sedoše za sto do prozora. Zeka doviknu liji: -Lijo, daj nam dva piva, a medi možeš i dupli espreso, još je bunovan, hihihi… Lija je gledala medu ispod trepavica. – Pa, ćao, medonjo, otkud ti ovako rano? Imam za tebe odličnu kukuruzovaču, kao grom. Zekin organizam to ne može podneti, to je za prave mužjake kao što si ti. Čist špiritus. Zeka je odmahnuo šapom : – Lijo, ne kenjaj,svega ti, nego donesi to pivo i listu da ja i meda odigramo po koji par. I opet si menjala šifru za wi fi, koji je tebi,bre, ženo? – Nisam ništa menjala, nego mi je crk’o ruter, vidiš li da nema nikoga u kafani, neće niko da sedi tu ako nema konekcije. Puuu, jebem ti internet i današnji biznis. Nekad se, bre, znalo. Iz kafane se izlazi četvoronoške i to skoro ujutru, i ne pita se koliko ceh košta. Ovo danas ništa nije normalno. Ima da propadnem načisto, ako mi uskoro ne dođu ovi iz tehničke službe i ne donesu novi ruter.
Meda i zeka su sedeli za stolom i ćutali, povremeno pogledajući kroz prozor. Meda je dohvatio novine sa susednog stola i počeo ih prelistavati. Pažnju mu je privukao članak na sportskim stranama. -Slušaj ovo, zeko. Piton se plasirao u prvu ligu MMA boraca i sutra se bori u finalnom meču ovogodišnjeg šampionata, protiv anakonde. Čuj to, piton i anakonda? Pa ona će ga smazati u prvih 5 sekundi, nek odma’ piše testament. -Eee, polako, medo, odgovori zeka. Nisi ti video pitona skorije. Nabavio je neke nemačke steroide, nabildovao se, sav je od mišića, strahota ga i pogledati. Polako ti sa tim prognozama, anakonda pojma nema šta joj se sprema. Meda ga je u čudu gledao. Jebote, pa koliko sam ja to spavao, ispao sam iz svih tokova. Meda je dalje listao novine. Na uvodnim stranama je pročitao da je lav najavio novo povećanje penzija od 5 % i poskupljenje goriva od 7%. Puu, jebem ti državu ovakvu. Ko će da ti kupuje to gorivo, kad ni za autobusku kartu nemamo. Na srednjim stranama je pisalo ko je od pevača koliko zaradio za novu godinu. Majke ti, gledaj ovo, Žaba kreketuša pevala u Beču za 56 000 eura! Koja budala je dala tolike pare onoj lujki, a narod nema ‘leba da jede. Ajd da makar zna da peva, nego ni pored muzičke škole nije prošla. Puna silikona, nabila sise do brade i udri! Koji sam se kurac i budio, trebalo je da prespavam narednih 10 godina, ovako se samo nerviram. Zeka ga je tešio: – Polako, medo, nemoj da si na kraj srca. Nego, hajde dođi večeras ovde kod lije, biće zečice promoterke, znaš kakve ženske, a posle ponoći ulaze u kaveze i nastavljaju kao go go igračice. Ma,ludilo će da bude. -Ma, neću, idem kući, dosta mi je za danas.
Meda je polako koračao prema svojoj jazbini, već umoran, iako je spavao više od dva meseca. Razmišljao je kako će sad da se ponovo uvuče u krevet, i da proba da zaspi. Prilazeći jazbini, ugledao je vozilo elektrodistribucije i dvojicu majmuna u plavim odelima koji su se popeli na banderu ispred njegove kuće. – Hej, šta to radite? – Dobar dan, medo, isključujemo ti struju, nisi platio račune za zadnja dva meseca. – Kakva struja, čoveče, znaš da ja spavam zimski san, nisam se mrdnuo iz kreveta od oktobra meseca, a kamoli trošio struju, o čemu ti pričaš? – Eee, struju možda nisi trošio, ali nisi platio obaveznu tv pretplatu, koja ide uz račun za struju. Žao mi je, moramo da te isključimo. U tom trenutku je medi pao mrak na oči, dohvatio je prvo jednog, pa onda drugog električara i obojicu ih izmlatio. Mamicu vam bezobraznu, čuj tv pretplata, pa ni tv nisam gledao, jer sam spavao, somino jedna.
Posle par dana došla je šumska policija i uhapsila medu zbog sprečavanja službenog lica u vršenju dužnosti i nanošenja teških telesnih povreda. Meda je osuđen na 5 meseci zoološkog vrta i 150 sati čuvanja košnica.
Prim. aut
 https://youtu.be/Y3nexmsyMgI Ovo je  jedan od najpopularnijih videa sa balkanske Youtube scene, koju deca prate zbog gejmera koji objavljuju tutorijale o popularnim video igrama. Skoro svako drugo dete uzrasta između 5 i 15 godina, redovno prati ovakve sadržaje, koji, osim što su neprimereni njihovom uzrastu, totalno su besmisleni, puni psovki, govora mržnje, šovinizma, rasne i verske netrpeljivosti, kao i homofobije. Po uzoru na njih, deca prave sopstvene video klipove, gde pokušavajući da budu što originalniji i zanimljiviji, dovode sebe u opasnosti.  Obratite pažnju na sadržaje koje vaša deca prate!

 

Аутор: Veštica bez metle

Sanjalica i piskaralo Vesna Plakalović Duvnjak, trudi se svoj svet okrečiti bojama otpornim na kliše.

8 мишљења на “Šumska basna”

Постави коментар